POČETNA | O ŠKOLI | NAGRADE, USPJESI, PRIZNANJA | NASTAVA | ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI | GALERIJA | ARHIVA
   
OSNOVNA ŠKOLA
"BEHAUDIN SELMANOVIĆ”

Viteška 2
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
tel: 00387 33 780 020
tel/fax: 00387 33 674 376

e-mail:os.bs@bih.net.ba
 
BISER
(školski časopis)
 
 
 
O ŠKOLI: STRUKTURA
|
HISTORIJAT:
-
ŠKOLA DO 1992.
       
-
ŠKOLA U RATU
       
-
ŠKOLA POSLIJE 1996.
       
-
PRVI - PRVA
 
HISTORIJA

Škola-osnovna, temelj svih narednih, temelj u životu svakog čovjeka. Ova naša gazi 65-u godinu postojanja, čuva bogatu historiju, tradiciju, niže uspjehe, rezultate, punim se srcem voli, širokim osmijehom spominje. Otkriva i prihvata novo, čuvajući starine dah, ide naprednim, savremenim stazama znanja protkanim vedrim prošlosti duhom, spaja muzikom srca, najljepšim tonovima svira melodiju što se u svakom njenom kutku osjeti i sluša.
Generacije tekle ostavljajući tragove, odnoseći uspomene. Neki joj se vrate sjećanjem na tren, neki joj se vratili na duže staze, kao predavači. Kolektiv mlad, elana pun, spreman na sve zadatke i puteve do postavljenih ciljeva. Na čelu kolektiva bivši učenik škole, Safet Velić, čovjek što je zvjezdanim stazama vodi.
Ovdje se stiče znanje uz šapat breze što joj vjetar u krošnji svira, ovdje se uči među mirisnim latima ruža, ovdje se odmara i oko i duša na bisernim kapima dvorišne fontane, oaza mira, ljepote i sklada u kojoj nije teško ostvarivati sve ono što se od nas očekuje. Osmijeh i topla riječ ovdje su svakodnevnica, prijateljska podrška u svakom momentu, međusobno povjerenje, znanje, grade lanac koji vodi uspjehu i cilju. A cilj nam je da budemo ljudi, jer ljudskost je na prvom mjestu, iz nje se rađa kvalitet, iz kvaliteta rezultat, iz rezultata zadovoljstvo. A zadovoljan čovjek lahko će tamo gdje je naumio.
Na vratima Sarajeva dočekaće vas česma. Hair-voda, od hairli-duša za hairli ljude. Više od 30 godina napaja žedne, osvježava umorne.
Na ulazu u Vitešku ulicu, na broju 2 još jedan izvor. Izvor znanja. Mala školska zgrada, ali velika škola otvorenog srca. Dočekaće vas šapat na usnulim brezama, dočekaće vas kapljice rose na latima što su ih sadile nježne ručice, dočekaće vas osmijeh na rumenim obraščićima. Škola „Behaudin Selmanović” 65 godina traje, dočekuje generacije i generacije što se nižu i protiču kroz nju. Od malih kuštravih glavica postaju doktori, inženjeri, profesori, muzičari... 642 srca kuca u njoj, 642 života u njoj raste i oblikuje se. 56 zaposlenika, 56 karika lanca, snažnih i neraskidivih, satkanih od znanja, humanosti, poštenja, ljubavi... Lanac gdje svaka karika jednaku vrijednost ima, jednaku cijenu. Škola koja je spremna otvoriti vrata novom nadolazećem vremenu i poteći zajedno sa njim; svakodnevno se u njoj bilježe značajni rezultati, a pojedinačno ih nabrajati zahtijevalo bi dosta vremena.
1945-ta godina dala je život školi koja je rasla, padala i penjala se, evo punih 65 ljeta, 65 ljeta živi, traje, prima generacije i generacije i ne posustaje ni pred čim. Velikih je ljudi izašlo iz ove škole. Smjenjivale se generacije, ona svakoga dočekala otvorenog srca, pune duše. Vremenom bivala sve manja, a punija, toplija, srdačnija, ljepša. Bila prepoznatljiva po mnogo čemu. A onda crne, vraški crne i paklene '92 bila na pragu nestajanja, školsko zvono začuđeno stalo, zamro dječiji smijeh, cika, vriska-simboli svake škole. Ali nije nestala - nikla u njoj breza, nikla sama da joj čuva i krasi zidove narušene. Oni zašutjeli, puste učionice, klupe čuvale imena davno urezana, godine davno prohujale. Neko je jednom dobro rekao - knjige preneražene ustuknuše pred nepismenom silom. I škola je ustuknula, ali nije nestala, ni posustala. U mahalama, podrumima, pod folijama - neka velika srca borila se da se ne ugasi život škole, a mali borci svakodnevno pod kišom granata učili prva slova. I to je prošlo, škola ostala. 97 - me svjetlo razbilo tamu, ona postala ponovo puna vike, smijeha, dječije graje, radosti, suza, ponovo probuđena. Nije se uvijek znalo za školu, ni za Briješće. Nije uvijek bila ono što je sad. Ime škole se spominje sa puno respekta, uvažavanja, punim ustima. Nabrajati sve uspjehe i aktivnosti škole je suvišno, jer djela govore više od ikakvih riječi, a mi smo uvijek nastojali da naša imaju šta reći. Ne čine školu zidovi, a naši su pretijesni da prikažu sve diplome i priznanja pristigla na našu adresu. Čine je ljudskost, osmijeh učitelja, topla riječ, odanost, povjerenje, poštovanje. Svega toga je puna naša škola. Nastojimo da iza sebe ostavimo trag koji će se pamtiti, da se ostavi nešto što će govoriti umjesto nas, nešto što će biti ujedno i sjećanje i uspomena.
Škola putuje kroz vrijeme. Grle je radosti, ogrću tuge. Novembar 2008. donio je jedan crni oblak i sručio ga na nas. Ostali smo bez našeg kolege, nastavnika muzičke kulture, Bibić Mirsada. Pukla žica na gitari, ugasila pjesmu. Tonovi rijekom tuge potekli. Nevjerica, bol i surova spoznaja da se to ne dešava samo drugima. Desilo se, eto i nama.
Vijest da je umro profesor doktor Ramiz Velić, prvi doktor nauka, učenik škole, udarila nas je k'o bič, svakog ponaosob. Riječi zamrle. Region, Bosna i Hercegovina, Sarajevo i Briješće su izgubili velikog čovjeka, uglednog univerzitetskog profesora, doktora, naučnika, vodećeg stručnjaka Veterinarskog instituta. Ali, s najljepšom uspomenom na naše prijatelje, nastavićemo dalje. Lijepo i vrijedno ne padaju u zaborav. Ova škola ima šta da pamti, ima koga da pamti. Mi ćemo sa sjećanjem svojim širokim stazama na novo putovanje kroz vrijeme, kroz generacije, kroz život.

RANIJI NAZIVI ŠKOLE

Od osnivanja do danas škola je nosila sljedeće nazive:

 
1945.-1952.
“Narodna osnovna škola Briješće”
 
1952.-1957.
“XXII narodna osnovna škola grada Sarajeva”
 
1957.-1964.
Osnovna škola "Briješće”
 
1964.-1994.
Osnovna škola "Ivo Lola Ribar”, Briješće
 
02.03.1994.
Osnovna škola “ Behaudin Selmanović”
upisana u Registar osnovnih škola pod rednim brojem 125, br.UP-I-03-610-2684/94